“Onkraj potoka Lukavca, u polju, osovio se lijepo sačuvani turopoljski grad, djelomice zastrt jablanovima i voćkama.“
-Emilij Laszowski, Povijest Turopolja
Još od početka nove ere prostor današnjeg Lukavca bio je naseljen. Rimljani su ovdje izgradili naseobinu Quadrata, a kasnije na prijelazu iz 6. u 7. stoljeće na područje Turopolja, koje je nekad teritorijalno pripadalo “Polju zagrebačkom”, dolaze Hrvati. Izmijenili su se brojni vladari na ovome području, od franačkog kralja Karla Velikog do kralja Matije Korvina, te gospodara Medvedgrada pod čiju su ovlast pripadali Turopoljci od kojih je najkobniji za njih bio Ivan Tuz. Turopoljci su pripadali višem staležu zvanom “jobagioni”, odnosno oni koji su držali svoje posjede ne na temelju kraljevskih povlastica već na temelju plemenskog prava što se s vremenom izjednačilo s titulom plemića. Uvijek su nastojali da im se stare povlastice priznaju od kraljeva i banova. Kako bi se zaštitili od provala Turaka, početkom 15. stoljeća sagradiše Turopoljci grad Lukavec - drvenu utvrdu na potoku Lukavcu. Tu počinju sve nevolje i brige Turopoljaca jer se tijekom godina u utvrdi ugnijezdiše mnogi velikani.
No krenimo redom...
U pisanim se izvorima Lukavec prvi puta spominje u ispravama kralja Bele IV 1225. godine u kojima pripadnicima turopoljske plemićke obitelji Mikšić daje prava i povlastice za korištenje matičnih posjeda u Donjem Lukavcu (de Lukawecz).
Također, te iste godine kralj Bela IV podjeljuje Turopoljcima plemstvo izuzimajući ih od službe i ovisnosti prema Zagrebu.
Godine 1256. spominje se “caput Lukavecz“ drvena utvrda na potoku Lukavcu do sela Donjeg Lukavca – grad Lukavec.
Prvobitna građevina, koja je s vremenom stradala, bila je podignuta od hrastovine o čemu nam svjedoče ostaci palisada i konstrukcije prilaznog drvenog mosta koji su otkriveni tijekom novije obnove utvrde.
1363. godine u zapisima spominju se obitelji plemića Mikca ili Mikšu od turopoljskog roda Levča koji su danas članovi živuće obitelji Mikšića.

1412. godine novu kraljevsku darovnicu dobivaju obitelji Stanilović i Mikšić, a javljaju se još prezimena (plemići) Hrvatići, Kovačići, Poznanovići, Pervoševi, Petruščevići, Hada, Vinovići, Gršetići i Vagići, a nešto kasnije Galjufi, Svaštovići, Ladešići, Trumbetaši i Zdenčaji.
1412. godine prvi puta spominje se Gornji Lukavec, a tamo se spominju plemenite obitelji Petković, Stančić, Gjungić, Stanetić, Gajski, Jagnić, Volarić, Vojković, Kuharić, Črpšetić, Župan, Videnić, Ciganić i Milić.
Nešto kasnije, u zapisima spominju se obitelji Baloban, Cigetić, Vogrinović, Stanečki, Franetić, Franić, Tropšetić, Bradać, Grubišić, Voščić, Kućin, Kolarić, Devanić i Dolenec. 1463. godina pada Bosna od Turskih okupatora te slijede teška vremena za Turopoljce.
Od 1472. do 1479. Turopoljci podižu novu drvenu utvrdu u svrhu obrane od Turaka. 1481. godine na molbu Turopoljaca medvedgradski gospodar Ivan Tuz u grad Lukavec postavlja posadu te tako grad prelazi u ruke medvedgradskih gospodara Tuza.

Rekonstrukcija Lukavca prije zidanog grada
Do 1553. godine grad zaposjedaju razni vladari herceg Ivan Korvin, Gjuro knez Brandenburški, kraljica Marija, ban Franjo Bačan te knez Nikola Zrinski sin Nikole starijeg koji je izručio Lukavec Turopoljcima, no grad je bio gotovo razvalina.
1556. godine Plemenita opčina Turopoljska lukavečku razvalinu daruje Mateju Slatinskom, turopoljskom županu kojeg je primila u svoje bratstvo. 1612. godine Lukavec ponovno dolazi u ruke Turopoljaca koji grad obnavljaju, a 12. rujna 1613. godine održano je prvo turopoljsko spravišće u obnovljenom gradu Lukavcu. 1705. godine do tad drvenu utvrdu plemenita opčina odlučuje sagraditi grad od kamena. 1715. godine iz jednog zapisa vidljivo je da grad ponovno nije u sjajnom stanju a piše da “...krou je vszema na gradu churi i vutelj slebi, gank vsze okola vutel i otrgan...“ 1731. godine popravljen je unutarnju gradski most 1749. godinje u gradu se čuva pečat i turopoljske povlastice.
1762. godine uređuju se gradski opkopi koji i danas okružuju grad Lukavec. 1773. godine Donji Lukavec broji 14 kuća.

13. prosinca 1848. godine u gradu Lukavcu održava se zadnje spravišće Plemenite opčine Turopoljske. Te godine u Veliku Goricu prenosi se arhiv Plemenite opčine Turopoljske. Otada je grad bio nastanjen s nekoliko stanara da ga barem donekle čuvaju.
1912. godine suci Lukavca Gornjeg Janko pl. Kos i Lukavca Donjeg Mikom pl. Kos, Josipom pl. Stanilovićem i lugarom Rokom pl. Sedmakom zamoliše tadašnjeg turopoljskog župana Ljudevita pl. Josipovića da bi se u Lukavcu otvorila škola za djecu Gornjeg i Donjeg Lukavca. Župan im je obečao mjesto za školu u turopoljskom gradu Lukavcu.
Odmah se krenulo na adaptaciju prostorija u gradu Lukavcu koju je izvađao velikogorički graditelj Nikola Hribar. Dvorana za spravišća uređena je za školsku sobu, a istočno krilo grada na prvom katu za učiteljski stan. 15. studenog 1912. godine završeni su radovi.
Tako je nekadašnji branik Turopolja preobražen u jaći branik, u hram prosvjete, kojom sviće narodu i snaga duše i sloboda.
19. studeog. 1912. godine imenovan je prvi učitelj u Lukavcu Pavao Marinić rodom iz Rakovice kod Drežnika.
1. prosinca 1912. godine počinje nastava u gradu Lukavcu. 16. prosinca 1912. godine odranski župnik Ante Švarić posvećuje školske prostorije.
27. lipnja 1913. održan je prvi ispit u školi, a najbolja učenica bila je Marija pl. Cigetić Jurina iz Gornjeg Lukavca kbr. 7, nagrađena doživotnim članstvom društva sv. Jeronima.
10. kolovoza 1913. godine osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo Lukavec. Za nadvojvodu izabran je Janko pl. Kos, za vojvodu Rok pl. Sedmak, za zamjenika Stjepan pl.Ladišić.

1. travnja 1930. godine DVD Lukavec postaje članom Hrvatsko – slavonske vatrogasne zajednice.
1930. godine sagrađen je Stari most koji spaja Turopoljsku sa Školskom ulicom.
1936. godine pod okriljem Seljačke sloge Mika Fiolić iz Male Mlake osnovao je pjevački zbor kojeg je uvježbavo tamošnji učitelj Branko Antonić. Pjevačko društvo zvalo se “Preslica“
1939. godine započela je gradnja zgrade današnje škole. 1941. godine za vrijeme II svjetskog rata u dvorac se useljava njemačka vojska, a škola se smješta u privatnu zgradu OPZ Lukavec u vlasništvu Lacka Cvetkovića.
1942. godine završava se izgradnja škole te u njoj počinje nastava no već 1943 školu pale partizani kako ne bi mogla poslužiti neprijateljskoj vojsci. 1945. godine osniva se Kulturno-umjetničko društvo “Turopoljac“, a uglavnom je djelovalo u sastavu škole kojeg su vodili učitelji koji su djelovali u to vrijeme. 1947. godine ukinuta je Plemenita opčina Turopoljska, posljednju suci Lukavca Donjeg i Gornjeg su Franjo pl. Stanilović i Imbro pl. Pavišić.
1947. godine u Zakonu o administrativno - teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske prvi puta se u jednom propisu izrijekom navode svi mjesni narodni odbori.
Tim je Zakonom utvrđen naziv Mjesni narodni odbor Gornji Lukavec. (Mjesni narodni odbor Lukavec Gornji djeluje od 1945., što je utvrđeno uvidom u arhivsko gradivo iako konkretna odluka o osnivanju nije pronađena)
1947. nastava se iz OPZ-a Lukavec vraća u zgradu današnje škole.
1947. godine u srpnju službeno je osnovan Nogometni klub Lukavec. Prvi predsjednik kluba bio je Petar Sedmak – Špetrek.
1952. godine Mjesni narodni odbor Lukavec Gornji ulazi u sastav općine Velika Gorica 31. svibnja.
1953. godine na inicijativu DVDa počinje gradnja Društvenog doma.
1957. godine podignut je Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora.
1960. godine sagrađena je prva kapela na prostoru današnje crkve koja je zapaljena podmetnutom vatrom.
1964. godine sagrađen je Društveni dom u Lukavcu.
1969. godine škola je u sastavu Osnovne škole Eugena Kvaternika.
31. srpnja 1980. godine Dismembracijom župe Odra osnovana je Župa majke Božje Fatimske Lukavec.
10. studenog 1982. godine DVD Lukavec pokreče inicijativu za gradnjom novog Vatrogasnog doma kojim se i danas koriste.
1983. godine na inicijativu lovaca i strijelaca osnovano je Streljačko društvo Turopolje, a za prvog predsjednika bio je izabran Stjepan pl. Stanilović – Zeko. Lukavečki strijelci pet puta su bili prvaci tadašnje države Jugoslavije, sedam puta Hrvatske te osvojili šesto mjesto na prvenstvu Europe.
1985. godine počinje gradnja Vatrogasnog doma.
1988. godine započeta je gradnja današnje župne crkve, a od 1993. godine u njoj se obavlja Bogoslužje.
7. srpnja 1991. godine uspostavom slobodne Republike Hrvatske nakon 44 godine u gradu Lukavcu održano je obnoviteljsko spravišče Plemenite opčine Turopoljske, a za župana POT-a izabran je Zdravko pl. Lučić.
1997. godine počinje adaptacija na zgradi škole, a mjenjaju se prozori, podovi, električne instalacije, izrada fasade i uređenje ulaza.
1997. godine osnovan je Klub veterana Domovinskog rata – Lukavec.
2000. godine osnovano je Kulturno umjetničko društvo “Stari grad“.
2017. godine uređuju se dva učiteljska stana u školi, a od 1. rujna 2017. nastava se odvija u četiri novouređene učionice u jutarnjem turnusu.
2018. godine u ožujku počinje izgradnja Parka msgr. Ladislava Loine 2021. godine u proljeće započinju unutarnji radovi na uređenju Društvenog doma.
6. rujna 2021. godine započinje s radom Dječji vrtić Lojtrica - podružnica Lukavec.