Dobrovoljno vatrogasno društvo Lukavec osnovano je daleke 1913. godine. Osnivačka skupština održana je 10. kolovoza u prisutnosti 26 članova vatrogasnog društva pod predsjedanjem predsjednika privremenog odbora Janka pl. Kos. Na dnevnom je redu konstituiranje društva i to izbor nadvojvode, vojvode, zamjenika vojvode, tajnika i blagajnika. Skupština jednoglasno zaključuje da se izaberu slijedeća gospoda, i to: nadvojvoda Janko pl. Kos, vojvoda Rok pl. Sedmak, zamjenik vojvoda Stjepan pl. Ladišić, tajnik Pavao Marinić i blagajnik Joso pl. Stanilović. Riječi su to ispisane guščjim perom davne 1913. godine u mjestu Lukavec u prisutnosti 26 entuzijasta i pionira današnjeg puno drugačijeg vatrogastva, ali nadograđivanog na istim temeljima i sa istim krajnjim ciljem.
Društvo je 1930. godine stupilo u Hrvatsko-slavonsku vatrogasnu zajednicu u kojoj su ostala društva iz župe već pristupila prije. U ratnim uvjetima Društvo je moralo voditi borbu za svakog čovjeka i za očuvanje svoje opreme. Ratom opustošenoj zemlji dragocjen je bio svaki krov i sva imovina što je iza rata ostala i trebalo je to dalje čuvati od mogućih požara. Društvo budno je bdijelo nad tom imovinom i bilo je spremno pomoći ako je kome trebalo.
Novoizabrani upravni odbor predlaže da se u 1950. godini počne graditi vatrogasni dom na mjestu sadašnjeg društvenog doma Lukavec. Radi aktivnijeg rada u samom Društvu 1953. godine za predsjednika je izabran učitelj Silvije Gribl. Sve te godine Društvo se, uz svoju osnovnu protupožarnu djelatnost, bavilo i organiziranjem zabava i drugih događanja, a sve u svrhu prikupljanja sredstava za izgradnju vatrogasnog doma. Dogovoreno je da se dobit od svih organizacija u Lukavcu stavlja u zajednički fond za izgradnju doma. 1964. godine dom je i izgrađen.
Prvu zastavu Društvo je razvijalo 1959. godine, a kum zastave bio je Vinko Markulin stariji. Druga zastava blagoslovljena je i predana 2003. godine pod kumstvom Vinka Markulina mlađeg. Za 100. rođendan s ponosom je blagoslovljena nova zastava pod kumstvom obitelji Stjepana i Mirka Kos.
Društvo je 1930. godine stupilo u Hrvatsko-slavonsku vatrogasnu zajednicu u kojoj su ostala društva iz župe već pristupila prije. U ratnim uvjetima Društvo je moralo voditi borbu za svakog čovjeka i za očuvanje svoje opreme. Ratom opustošenoj zemlji dragocjen je bio svaki krov i sva imovina što je iza rata ostala i trebalo je to dalje čuvati od mogućih požara. Društvo budno je bdijelo nad tom imovinom i bilo je spremno pomoći ako je kome trebalo.
Novoizabrani upravni odbor predlaže da se u 1950. godini počne graditi vatrogasni dom na mjestu sadašnjeg društvenog doma Lukavec. Radi aktivnijeg rada u samom Društvu 1953. godine za predsjednika je izabran učitelj Silvije Gribl. Sve te godine Društvo se, uz svoju osnovnu protupožarnu djelatnost, bavilo i organiziranjem zabava i drugih događanja, a sve u svrhu prikupljanja sredstava za izgradnju vatrogasnog doma. Dogovoreno je da se dobit od svih organizacija u Lukavcu stavlja u zajednički fond za izgradnju doma. 1964. godine dom je i izgrađen.
Prvu zastavu Društvo je razvijalo 1959. godine, a kum zastave bio je Vinko Markulin stariji. Druga zastava blagoslovljena je i predana 2003. godine pod kumstvom Vinka Markulina mlađeg. Za 100. rođendan s ponosom je blagoslovljena nova zastava pod kumstvom obitelji Stjepana i Mirka Kos.
Da se povijest ponavlja, dokaz je i sudjelovanje Društva na obrani od poplave 1964. godine koja je zadesila područje grada Zagreba. Nakon 46 godina DVD Lukavec ponovno sudjeluje na obrani od poplave u rujnu 2010. u Turopoljskoj posavini gdje svojim nesebičnim zalaganjem pomaže ugroženom stanovništvu. 2013. godine aktivno je sudjelovalo u punjenju vreća i dežurstvima u Čičkoj Poljani.
1972. godine izgrađeno je 5 bunara na području cijelog sela Lukavec za što bržu i učinkovitiju zaštitu od požara, a koji i dan danas postoje i u planu su za obnovu.
Društvo nastavlja sa svojim redovnim aktivnostima i nakon 100 godina vatrogastva u Lukavcu može biti zadovoljno. Njihovi preci pokrenuli su tada nešto humano i usadili to u genetski kod koji je prisutan u svakoj novoj generaciji vatrogasaca. Tako će biti i u budućnosti jer gotovo nemoguće je zamisliti Lukavec bez vatrogastva. Danas Društvo broji stotinjak članova, a od toga ih je dvadesetak operativaca. Sadašnji predsjednik je Marinko Cerovski, zapovjednik Božo Malunec i tajnica Đurđica Sedmak.
Kao jedan od glavnih ciljeva za proslavu 100. obljetnice, bilo je uređenje parka u čijem središtu će dominirati kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Želja se ostvarila, uz izuzetnu i nesebičnu pomoć sumještanina Milivoja Sedmak i njegove obitelji, nadalje grada Velike Gorice i nekolicine poduzetnika i pojedinaca Lukavca.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Lukavec kroz svoju dugu povijest nije gasilo samo požare, nego je bilo mjesto i način čuvanja i njegovanja hrvatske kulture i običaja. Kroz sve godine postojanja vodila se velika briga o opremi i školovanju kadra. Puno je truda i materijalnih sredstva uloženo od strane Vatrogasne zajednice, Grada Velike Gorice te poduzetnika, obrtnika i svih mještana Lukavca. U svakom društvu postoje pojedinci koji iskazuju veliku i nesebičnu ljubav za vatrogastvo, oni su pokretači svih aktivnosti Društva. Ne traže odlikavanja, ne traže javne zahvale, gledaju i slušaju ovu skupštinu iz prikrajka, ne traže ništa – daju puno. Dok ima takvih pojedinaca, bit će i ovakvih cjelina.
Društvo nastavlja sa svojim redovnim aktivnostima i nakon 100 godina vatrogastva u Lukavcu može biti zadovoljno. Njihovi preci pokrenuli su tada nešto humano i usadili to u genetski kod koji je prisutan u svakoj novoj generaciji vatrogasaca. Tako će biti i u budućnosti jer gotovo nemoguće je zamisliti Lukavec bez vatrogastva. Danas Društvo broji stotinjak članova, a od toga ih je dvadesetak operativaca. Sadašnji predsjednik je Marinko Cerovski, zapovjednik Božo Malunec i tajnica Đurđica Sedmak.
Kao jedan od glavnih ciljeva za proslavu 100. obljetnice, bilo je uređenje parka u čijem središtu će dominirati kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Želja se ostvarila, uz izuzetnu i nesebičnu pomoć sumještanina Milivoja Sedmak i njegove obitelji, nadalje grada Velike Gorice i nekolicine poduzetnika i pojedinaca Lukavca.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Lukavec kroz svoju dugu povijest nije gasilo samo požare, nego je bilo mjesto i način čuvanja i njegovanja hrvatske kulture i običaja. Kroz sve godine postojanja vodila se velika briga o opremi i školovanju kadra. Puno je truda i materijalnih sredstva uloženo od strane Vatrogasne zajednice, Grada Velike Gorice te poduzetnika, obrtnika i svih mještana Lukavca. U svakom društvu postoje pojedinci koji iskazuju veliku i nesebičnu ljubav za vatrogastvo, oni su pokretači svih aktivnosti Društva. Ne traže odlikavanja, ne traže javne zahvale, gledaju i slušaju ovu skupštinu iz prikrajka, ne traže ništa – daju puno. Dok ima takvih pojedinaca, bit će i ovakvih cjelina.
