Plemenita sučija Lukavec Donji

Južno gradu Lukavcu uz potok Lukavec pružilo se malo seoce Donji Lukavec koje se poredalo uz desnu obalu potoka te se prema istoku oteglo do ušća potoka Jezero u Lukavec. Pogled iz grada Lukavca prikazuje sliku voćaka između kojih proviruju drvene slamom natkrite kuće. Nema dvojbe da je Donji Lukavec kao i Gornji dobio ime po potoku Lukavcu. U sačuvanim pismima Donji Lukavec prvi puta se spominje 1363. godine pod imenom “Lokauč“ (Lokauch). Miksići i Stanilovići najstarije su nam poznate obitelji u Donjem Lukavu. Tako se 1412. godine spominju Gjuro Mikšić te Vuk i Grgur Stanilović koji dobiše darovnicu od kralja Sigismunda za Donji Lukavec. Godine 1453. javlja se porodica obielji Hrvatić (Nikola sin Tome), a 1456. obitelj Poznanović. Godine 1466. spominje se porodica Pervošev, a 1467. Petruščević. U kraljevskoj darovnici za Turopolje 1560. spominje se Donji Lukavec, a kao predstavnici ovlaštenika Gjuro Mikšić i Jakob Stanilović. Koncem XVI. vijeka spominje se obitelj Hada koja je držala posjede u Donjem Lukavcu. Godine 1600. spominje se obitelj Geršetić, 1625. Kovačić, Vagić, Vinović, Stepko-Vinović. Godine 1667 i 1773. Donji Lukavec broji 14 kuća. Godine 1782. zabilježeno je u Donjem Lukavcu tri plemićka dvora: Josipa, Ivana i Nikole Mikšića te Stjepana Galjufa, dvije kuće Vagića i po jedna Stanilovića, Svaštovića i Ladišića. Kod popisa Turopolja 1796. imamo 6 plemićkih i 6 neplemićkih kuća, a među plemićima nalazimo nova prezimena Trumbetaš i Zdenčaj.
- Emilij Laszowski, Povijest plemenite općine Turopolja, 1910. svezak I. Sudac pl. sučije Lukavec Gornji: Goran pl. Stanilović mail: gstanilovic@yahoo.com

Plemenita sučija Lukavec Gornji

Uz cestu što vodi iz Odre prema Dubrancu, nedaleko na zapad gradu Lukavcu smjestilo se selo Gornji Lukavec. Svoje ime nosi po svom položaju uz potok Lukavec, jer je prema toku gore više od sela Donji Lukavec. Pokraj njega teče potok Lukavec, koji to selo sa južne strane opasava. U starim spisima ime Gornjeg Lukavca piše se Superior Lwkawecz ili Felsö Lukavec. Kuće su sve drvene, natkrite slamom ili crijepom. Po šematizmu zagrebačke biskupije iz 1909. godine Gornji Lukavec broji 373 katoličke duše. Po sačuvanim pismima vidljiv je podatak da je Gornji Lukavec mlađe selo od Donjeg Lukavca. Godine 1412. prvi puta se spominje Gornji Lukavec, a tada je ondje živio plemić Stjepan Pedk (Petković). Godine 1454. spominje se obitelj Krznanović, a godine 1455. Jagnić. Ivan Jagnjić bio je župan turopoljski. Godien 1461. spominje se obitelj Stanić Gjuro sa sinom Benkovim koji bijaše župan turopoljski. Godine 1464 susrećemo obitelj Gjungić koja podječe iz Donje Lomnice. Godine 1466. u Gornjem Lukavcu žive obitelji Stanetić (kasnije Staneček), Petković, Gajski, Jagnić, Volarić i Vojković, a 1474. javlja se novo prezime Gurgić. Pod krajem XV. stoljeća u oba Lukavca javljaju se obitelji Kuharić, Čerpšetić, Župan, Videnić, Ciganić i Melić. Polovicom XVI. stoljeća spominju se obitelji Baloban, Cigetić, Vogrinović, Stanečak i Franetić. Godine 1560. prigodom obnove bratstva turopoljskog spominju se obitelji Junaša – Jagnić, Stanetić, Gjungić, Volarić, Franić, Videnović, i Tropšetić. Godine 1600. imamo zapisao o obitelji Voščić, Kučin, Kolarić, Devanić, Jagnić i Dolenec. Za popisa plemića 1782. godine Gornji Lukavec broji 15 plemićkih kuća. Tom prilikom nailazimo na nova plemićka prezimena Karnas, Pavišić, Pinturić, Kos, Cvetković, Sučić, Špišić, Vagić, Sedmak, Derk i Vuković. Prigodom popisa Turopolja 1796. Gornji Lukavec broji 19 kuća i to 17 plemićkih i dvije neplemićke.
- Emilij Laszowski, Povijest plemenite općine Turopolja, 1910. svezak I. Sudac pl. sučije Lukavec Gornji Filip pl. Sedmak mail: sedmak.filip@gmail.com